Islamske finansije | Bosna Bank International
Online servisi Finansiranja Štednja Računi Kartice Podrška Islamsko bankarstvo

UVOĐENJE NOVIH MODELA I PROIZVODA U ISLAMSKIM BANKAMA

Piše: mr. Anisa Lojo-Bajrić

Kontinuirano inoviranje i uvođenje novih modela i proizvoda izuzetno su značajni za rast, razvoj i dugoročnu stabilnost svake tržištu orijentisane kompanije, pa tako i islamske banke. Islamske banke, međutim, na tržištima širom svijeta nailaze na nekoliko vrsta prepreka prilikom uvođenja novih proizvoda i implementacije inovativnih rješenja u poslovanju. 

Prvu, uslovno rečeno, prepreku predstavlja činjenica da svaki novi proizvod kojeg islamska banka uvodi mora biti usklađen sa šerijatskim principima i biti prihvaćen od strane šerijatskog odbora banke. Konvencionalne banke nemaju takvo ograničenje, tako da je proces kreiranja i uvođenja novih proizvoda u ovim bankama mnogo jednostavniji, a spektar potencijalnih rješenja mnogo širi u odnosu na onaj kojim raspolažu islamske banke. Usklađenost sa šerijatskog aspekta ne odnosi se samo na pravnu usklađenost, već i na obavezu ostvarenja blagostanja i koristi za pojedinca i širu zajednicu, što su nastojanja ugrađena u temelje svih islamskih disciplina. 

Sljedeći izazov koji se javlja pred islamskim bankama u procesu uvođenja novih proizvoda jeste pitanje mogućnosti primjene novog proizvoda na datom tržištu zbog važećih zakonskih rješenja. Svakako da i konvencionalne banke moraju svoje proizvode uskladiti sa postojećim zakonskim odredbama tržišta na kojem posluju, ali se s ovim problemom češće suočavaju islamske banke. Razlog tome je činjenica da su pravni sistemi u mnogim državama kreirani upravo prema konvencionalnom, a ne islamskom finansijskom sistemu, te da ne dozvoljavaju, a često uopće ni ne tretiraju modele koje nude islamske finansijske institucije, kao što je slučaj i u Bosni i Hercegovini. 

Dvojni finansijski sistem

U nekim zemljama nadležne agencije odobravaju nove proizvode banke, tako da se može desiti da određeni proizvod bude proglašen neprihvatljivim po odluci agencije i da bude zabranjeno njegovo uvođenje i primjena. Azijske zemlje su napravile veliki pomak na ovom polju, tako da u mnogima, poput Bahreina, Jordana, Katara, Jemena, Ujedinjenih Arapskih Emirata i drugih, zakoni koji regulišu oblast finansija i bankarstva pružaju mogućnost osnivanja islamskih banaka i poslovanje po islamskim principima. Ove zemlje imaju dvojni finansijski sistem: islamski i konvencionalni, tako da islamske banke ne nailaze na prethodno opisane prepreke. Mada je proteklih godina učinjen značajan pomak ka usklađivanju regulatornog i fiskalnog okvira u mnogim zemljama Zapada u cilju omogućavanja poslovanja islamskim bankama, još uvijek se veliki broj islamskih banaka na području Evrope i Sjeverne Amerike suočava sa problemom nemogućnosti primjene šerijatski prihvatljivih proizvoda na nacionalnim tržištima. Tek kada se otklone ove prepreke koje su velika kočnica razvoju islamskih finansija, možemo očekivati značajniji razvoj industrije islamskih finansija, i novih instrumenata, modela i proizvoda.

Islamske banke prilikom uvođenja novih proizvoda susreću i sa problemom prihvaćenosti proizvoda od strane klijenata. Klijenti islamskih banaka nisu samo muslimani, niti dolaze u islamske banke isključivo zbog principa po kojima one posluju. Klijenti često dolaze zbog uslova koje im banke nude i često porede proizvode koje nude islamske banke sa proizvodima i uslugama u konvencionalnim bankama. Čak i klijenti muslimani, koji odaberu islamsku banku zbog svojih vjerskih ubjeđenja, očekuju da ona ponudi proizvode cjenovno i funkcionalno slične konvencionalnim, što veoma često nije moguće u potpunosti ostvariti, ili preispituju šerijatsku osnovanost ponuđenih proizvoda. Zbog toga islamske banke moraju uložiti dodatne napore pri razvoju novih proizvoda, uvođenju istih na tržište i komuniciranju prednosti tih proizvoda nad proizvodima konvencionalnih banaka.

Kvalitetna rješenja 

Kada je u pitanju strateška opredijeljenost i korporativna kultura, jasno je da sve kompanije koje žele biti uspješne i uspjeti na tržištu, pa i islamske banke i druge finansijske institucije, moraju akcenat staviti na inovacije i kontinuirano prilagođavanje promjenama u okruženju. Kako korporativnu kulturu definiše menadžment, njegova je obaveza da uspostavi i kroz organizacionu strukturu inkorporira kulturu inovacija te definiše funkcije koje će kontinuirano pratiti potrebe tržišta, trendove industrije, istraživati i raditi na inovacijama. U nekim bankama ta uloga je dodijeljena zasebnom odjelu, najčešće odjelu za razvoj proizvoda, odnosno odjelu za istraživanje i razvoj, dok je u nekim, većim bankama ta funkcija decentralizovana i smještena na nivo sektora. U ovom smislu nema značajne razlike između islamskih i konvencionalnih finansijskih institucija. Razlika postoji u pristupu, metodologiji, te ljudskim resursima koji su zapravo najvrjedniji alat u procesu razvoja instrumenata i proizvoda. Od kvalitete ljudskih resursa zavisi i kvalitet procesa i, u konačnici, finalnog proizvoda. Stoga je nužno, pored prethodno navedenih uslova – korporativne kulture i odgovarajuće organizacione strukture, kontinuirano educirati kadrove, kako bi proces finansijskog inženjeringa i razvoja novih proizvoda rezultirao kvalitetnim rješenjima. 

U cilju daljeg razvoja industrije islamskih finansija i prevazilaženja navedenih prepreka od izuzetnog značaja bi bila saradnja islamskih finansijskih institucija na svjetskom nivou na polju razvoja proizvoda i unapređenja poslovanja. Islamske finansije su još uvijek mlada industrija i ne može se očekivati značajan pomak na polju istraživanja bez udruživanja dosada prikupljenih znanja i dobijenih rezultata. Na ovaj način, djelovanjem sinergije, moguće je postići značajne rezultate na nivou industrije, bolje od onih koje ostvaruju banke pojedinačno. 


VAKALA UGOVORI I ŠTEDNJA

Piše: Dino Selimović

Vakala je arapska riječ koja doslovno znači zastupanje, zamjenjivanje; vođenje poslova; punomoć; agencija.

Vakala ugovori predstavljaju agencijske ugovore u kojem jedna strana (muvakil) imenuje drugu stranu (agenta, zastupnika ili vakila) da uradi određene aktivnosti prema unaprijed definisanim pravilima i okvirima, obično uz unaprijed dogovoren i defisan iznos naknade. Agent/zastupnik ili vakil je pravno i ugovorom obavezan da svoje odgovornosti i obaveze ispunjava u poštenom i iskrenom odnosu u najboljem interesu muvakila. Vakala ugovori predstavljaju ugovorni odnos u kojem se i muvakil i vakil mogu povući u bilo kojem trenutku iz ugovornog odnosa i to na osnovu obostrane saglasnosti, jednostranog raskida ugovora, otpuštanja određene obaveze ili u slučajevima kada dođe do uništenja predmeta ugovora, smrti ili gubitka pravnog kapaciteta jedne od ugovornih strana.

Ovakva vrsta ugovora o zastupanju su pravno odobreni i utemeljeni na osnovu više dokaza koje možemo pronaći u Kur'anu i sunetu, iz kojih se može zaključiti da je dozvoljeno angažovanje i ovlašćivanje druge strane (zastupnika) za određene aktivnosti. Među islamskim učenjacima postoji i konsenzus o dozvoljenom korištenju vakala ugovora, obzirom da ljudi imaju određene potrebe za pomoći u ostvarivanju i ispunjenju određenih zadataka za koje samostalno nisu u mogućnosti da ih realizuju.

Primjena vakala ugovora u islamskim finansijama

U kontekstu islamskih finansija i bankarstva, vakala ne predstavlja osnovni ugovor, već se koristi kao dopuna osnovnom ugovoru, poput ugovora o prodaji, ugovora o iznajmljivanju i sl. Za ispunjenje uslova validnosti vakala ugovora koristi se isti pristup kao i za ostale vrste ugovora, u kojem je potrebno da postoji ponuda i prihvat te ponude, odnosno saglasnost ugovornih strana sa uslovima definisanim u ugovoru

Savremena primjena vakala ugovora u islamskim finansijama se koristi za strukturiranje različitih proizvoda u islamskom bankarstvu poput štednje, na tržištima kapitala pri izradi sukuka i proizvodima islamskog osiguranja (takafula), u kojima agent/zastupnik ima pravo na ostvarivanje određene naknade za svoj rad i aktivnosti kako je unaprijed definisano ugovorom. U slučaju islamskog bankarstva, banka kao vakil ima obavezu ulagaču izvršiti ugovorne obaveze u smislu ostvarivanja dogovorenog profita, povrata sredstva ukoliko ugovoreni profit nije moguće realizirati i isplate profita iz vlastitih sredstava ukoliko nije depozit vratila na vrijeme, tj. u periodu kada na njega nije mogla ostvariti dogovoreni profit.

Kao i u svim ostalim ugovorima koji su usklađeni sa islamskim principima poslovanja, vakala ugovor treba biti razumljiv, jasan, transparentan i prihvaćen od obje ugovorne strane, a dodatno i u skladu sa zakonskom regulativom države u kojoj se potpisuje. Svi odnosi između ugovornih strana trebaju biti jasno i unaprijed definisani kako bi se izbjegla većina mogućih nesporazuma ili neslaganja, koje mogu oštetiti jednu od ugovornih strana.

Vakala ugovor kao osnov za štednju

U slučaju štednje u finansijskim institucijama (bankama), ulagač ovlaštuje banku da u njegovo ime investira njegova sredstva i da za vlasnika sredstava ostvari određeni procenat zarade. 

Ulagač imenuje i ovlašćuje banku da kao agent investira sredstva osnovnog uloga u dozvoljene poslovne aktivnosti, a u ugovor se unosi i izračun ukupnog iznosa kojeg se banka obavezuje isplatiti ulagaču po osnovu finansijskih aktivnosti i ulaganja tokom trajanja ugovora. Iz dobiti koja se generiše iz procesa ulaganja od strane agenta, u ovom slučaju banke, ugovoreni procenat daje se muvekilu. Profit ostvaren preko tog procenta dijeli se shodno ugovoru, bilo da se dijeli između ulagača i banke, bilo da se cijeli iznos daje banci. 

Tokom ugovornog odnosa, finansijska institucija (banka) se obavezuje da će u periodu trajanja ugovora slobodno raspolagati osnovnim ulogom ulagača te da će plasiranje/investiranje sredstava činiti na najbolji mogući način u skladu sa svojim principima poslovanja, dobrim poslovnim običajima i pozitivnim zakonskim propisima, te da će učiniti sve što je u njenoj moći da bi zaštitila sredstva/investiciju ulagača. 

Vakala štednja u BBI banci

Kako je jedna od osnovih uloga finansijskih institucija uloga finansijskog posredovanja između onih koji posjeduju višak sredstava i onih kojima su ta sredstva potrebna, ujedno uzimajući u obzir da islam ne preporučuje da novac stoji neaktivan na računima, kroz vakala ugovore o štednji,  ulagač (štediša) svoja sredstva povjerava agentu/zastupniku (banci) da u njegovo ime ta sredstva investira u islamu dozvoljene (halal) aktivnosti, te da na osnovu unaprijed definisanim uslovima ulagaču isplati procenat zarade koja se generiše iz tih ulaganja.

Bosna Bank International (BBI) nudi posredovanje na osnovu vakala ugovora, a u ponudi BBI banke dostupne su različite vrste vakala štednje - oročena, rentna , otvorena, dječija, hadždž, zekat i druge. BBI je članica Agencije za osiguranje depozita Bosne i Hercegovine koja osigurava i garantuje isplatu depozita u iznosima do 50.000 KM.

Usklađenost proizvoda i usluga koje BBI nudi klijentima po principima islamskog prava i islamske ekonomije garantuje Šerijatski odbor, te niz internih procesa i kontrola koje se sprovode u smislu ispunjenja tih uslova i propisa.


Halal štednja

Piše: Alma Šljivo 

Jedna od osnovnih uloga banaka općenito, pa tako i islamskih, jeste uloga finansijskog posrednika između onih koji imaju višak likvidnih sredstava (štediše) i onih kojima su ta sredstva potrebna. Ta vrsta posredovanja može se vršiti na različite načine i kroz različite vidove poslovnih ugovora.  Islamske finansije razvile su grupu ugovora koji se jednim imenom zovu „Ugovori o posredovanju“.

Ugovor o posredovanju 

U članku koji slijedi bit će riječi samo o jednom ugovoru o posredovanju – wakala ugovor ili zastupanje. Obzirom da se ovaj ugovor najčešće koristi za definisanje međusobnih odnosa banke i štediša (investitora), slijedi  definicija štednje.

Štednja (engl. savings, njem. Ersparnisse, Sparen) je izraz koji se kod nas upotrebljava za novčanu štednju građana, a novčana štednja preduzeća i ostalih institucionalnih sektora naziva se novčanom akumulacijom. U finansijama termin akumulacija označava nakupljanje kapitala, dok se pod novčanom štednjom jedinstveno podrazumijeva nepotrošeni dohodak, tj. razlika između novčanog dohotka i potrošnje u istom razdoblju. Štednja je čuvanje materijalnih dobara ili novca. Provodi se odgađanjem odnosno ograničavanjem potrošnje za određeno vrijeme ili tako što se čuvaju dobra od beskorisnog ili društveno manje korisnog trošenja u odnosu na druge potrebe.

Islam ne preporučuje da novac stoji neaktivan na računima. To je mrtav kapital (kenz), te svaki prihod koji bi eventualno nastao od pukog držanja novca na računu je kamata, ono što je strogo zabranjeno. Stoga Islam preporučuje da se novac aktivira, odnosno investira, pa makar se radilo i o malom iznosu. Naime, kada se i mali iznosi sakupe na jedno mjesto, od njih se može napraviti velika investicija koja će svima: štediši (investitoru), banci (posredniku/investitoru) te korisniku investicije (klijentu banke) donijeti korist koju će, shodno unaprijed sklopljenom dogovoru podijeliti i svi se okoristiti.

Investiranje kroz islamsku banku 

Za sve one koji imaju višak srestava, a posebno za one koji ne žele da uzimaju kamatu,  dobar način za aktiviranje tog viška jeste halal štednja (investiranje kroz islamsku banku). Kako je prethodno navedeno, islamske banke u posredovanju između onih koji imaju višak i onih koji imaju manjak sredstava a imaju korisne projekte i sposobni su da ih realiziraju, mogu koristiti različite forme i različite ugovore o posredovanja. Jedna forma je wakala  (agentura). 

Wakala ugovor predstavlja davanje ovlasti jednoj osobi ili pravnom subjektu da djeluje u naše ime ili kao naš zastupnik. Wakala ugovorom finansijskom zastupniku (wakil) daje se ovlast agencije da obavi određeni zadatak. Tako na primjer možemo naći zastupnika koji će investirati naša sredstva na način na koji mi odredimo. Wakil (agent) djeluje samo kao zastupnik u izvršavanju pojedinog zadatka i prema danim instrukcijama, dakle nema potpunu slobodu korištenja sredstava.

U slučaju ugovora o štednji, između banke i štediša, banka nastupa kao agent (wakil) prikupljaći sredstva od štediša/investitora. Štediše(investitori svoj novac stavljaju wakilu na raspolaganje da ga ulaže pod dogovorenim uslovima. Jedan od uslova može biti npr. da minimalni prihod za investitora ne smije biti manji od određenog procenta, te da je, u slučaju da se to ne može ostvariti, agent  dužan vratiti sredstva štediši/investitoru. Wakil za ovaj posao može  uzeti dogovorenu naknadu.BBI banka nudi ovu vrstu posredovanja na svim štednim računima koji nose naziv wakala štednja. Banka nudi različite vrste wakala štednje: oročena, rentna, otvorena, dječija, hadždž, zekat, štednja sa isplatom minimalnog projiciranog prinosa unaprijed, te multivalutna štednja.

Banka dogovara sa štedišama uslove oročenja koji uključuju vrstu štednje i period oročenja, te se obavezuje da sredstva neće ulagati u projekte koji nose dobit manju od dogovorene, niti u projekte koji nisu halal. Sredstva prikupljena od više štediša Banka ulaže u realne projekte kao što su: stanogradnja, kupovina automobila, kupovina stana, obrazovanje, poljoprivreda i sl. 

BBI Banka, kao wakil, po ugovoru koji je odobren od Šerijatskog odbora ne uzima naknadu za posao posredovanja, ali ugovorom je definisano da ukoliko Banka ostvari dobit veću od dogovorene, višak sredstva zadržava kao nagradu. Otuda Banka investira prikupljena sredstva u poslovne halal projekte koji će joj donijeti prihode veće od onih koje su uvjetovale štediše.
Napominjemo da ukoliko Banka ostvari dobit manju od ugovorene, štediše neće biti na gubitku, jer se, shodno ugovoru, Banka smatra odgovornom i dužna je iz vlastitih sredstava isplatiti obećani iznos.


Islamske finansije u Velikoj Britaniji

Piše: mr. Admir Mešković 

Zahvaljujući podršci koju Vlada Velike Britanije pruža za razvoj islamskih finansija, ova država već više od decenije ima vodeću ulogu kada su u pitanju islamske finansije na Zapadu. Podrška države se ogleda u promociji islamskih finansija i izmjenama regulatornog okvira za poslovanje islamskih finansijskih institucija. U Velikoj Britaniji trenutno posluje preko deset islamskih banaka, od kojih su neke fokusirane samo na jedan tržišni segment (samo poslovi sa stanovništvom, samo sa pravnim licima ili samo investiciono bankarstvo) dok druge predstavljaju univerzalne bankarske institucije kakve imamo u BiH. 

Osim napora u prilagodbi regulative, Velika Britanija snažno promoviše edukaciju iz oblasti islamskih finansija. U ovoj državi se na godišnjem nivou održi veliki broj konferencija, seminara, ljetnih škola, kao i kurseva iz oblasti islamske ekonomije, bankarstva i finansija. Oko trideset univerziteta u Velikoj Britaniji u svojoj ponudi ima predmete, kurseve i čitave postdiplomske studije iz oblasti islamskih finansija. Upravo je i akademska zajednica dala značajan doprinos razvoju islamskih finansija kroz promociju, edukaciju i istraživačke radove. 

Prilagodba regulative

Još 2003. godine, vlada Velike Britanije uvela je posebna izuzeća za plaćanje poreza na promet nekretnina kako bi se izbjegle neželjene pristojbe kroz dvostruko oporezivanje koje su nastale kao rezultat struktura koje se koriste u islamskim hipotekarnim finansiranjima u Velikoj Britaniji. Pristup koji je Velika Britanija primijenila u ovom slučaju je prilagodba postojeće legislative poslovanju islamskih finansijskih institucija kroz odgovarajuće amandmane, na način da se islamske finansije posmatra kao podskup konvencionalnih finansija. Prvi zakon koji je regulirao poslovanje islamskih finansija je Finance Act iz 2005. koji islamske finansije definiše kao alternativne načine finansiranja i nastoji tretirati islamske finansijske instrumente kroz konvencionalno zakonodavno okruženje. Naprimjer, ukoliko je u islamskom bankarstvu određena kategorija nazvana profitom, tretirat će se isto kao i kamata u konvencionalnim finansijskim institucijama. Nova verzija ovog zakona u 2007. (The Finance Act 2007) je proširila opseg, regulirajući i sukuk kao tzv. islamske obveznice ali uz određene nejasnoće. Ova regulativa je nakon toga nekoliko puta unaprijeđena, čime je utrt put i za prvu emisiju sukuka u Velikoj Britaniji u 2014. godini u iznosu od 200 miliona funti. Ovim je Velika Britanija postala prva Zapadna država čija je državna vlada emitovala sukuk. Prije ovog slučaja, Njemačka pokrajina Saxony-Anhalt je 2004. učinila isto, ali je u pitanju nivo pokrajne. 

Finansiranje stanovništva

Islamsko finansiranje široke potrošnje u Velikoj Britaniji bazira se uglavnom na murabaha finansiranju. Prisutni su depozitni računi bazirani na podjeli rizika i profita kroz wakalu. Jedan od važnih nedavnih događaja u kada je u pitanju finansiranje stanovništva je osnivanje platforme Beehive koja se bazira na peer-to-peer finansiranju, uključujući i islamic windows koji koristi robnu murabehu. Beehive koristi usluge Shariah Review Bureau koji je licenciran od strane Centralne banke Bahreina, i koji ima ulogu Šerijatskog odbora. 

Kada je u pitajnu stambeno finansiranje u Velikoj Britaniji, primarni modeli koji se koriste su idžara sa kupovinom i kombinacija idžare i opadajuće mušareke, koja sadrži mnoge karakteristike hipotekarnog finansiranja. Drugi model primjenjuje i BBI u svom poslovanju, dok prvi model podrazumijeva plaćanje periodičnih renti banci te kupovinu stana na kraju perioda ugovora odjednom. 

Islamsko osiguranje

Islamska osiguravajuća društva u Velikoj Britaniji nude takaful proizvode strukturirane koristeći standardne ugovore islamskih finansija. London nastoji da postane središte takaful tržišta te je u julu 2015. godine osnovana i Islamic Insurance Association of London. Jedan od osnivača je i poznata Londonska osiguravajuća kompanija Lloyd's of London koja je osnovala i podružnicu u Dubaiju. 

Oporezivanje

Sama promocija ne bi urodila velikim plodom bez porezne reforme i izmjena finansijske regulative koje su omogućile ovako značajan razvoj islamskih finansija u Velikoj Britaniji. Već 2003. godine su uklonjeni problemi sa dvostrukim oporezivanjem u slučaju kupovine nekretnina, budući da u kombinaciji idžare i opadajuće mušareke imamo efektivno dvije kupovine imovine. Zakonima je ova oblast uređena tako da se oporezivanje islamskih ugovora vrši samo jednom. Također su uvedene određene prilagodbe u oporezivanju prenosa vlasništva sukuka kako bi se ubrzao razvoj ovog tržišta. Zajednička svrha svih spomenutih izmjena u regulativi je omogućavanje islamskim finansijskim ugovorima i instrumentima da imaju jednak tretman kao i konvencionalni. Suština rješenja poreznog tretmana je distinkcija prenosa prava vlasništva nad imovinom koja je rezultat stvarne kupoprodaje od prenosa koji je rezultat obavljanja Šerijatski-prihvatljive transakcije.


Islamsko bankarstvo kao alternativa suvremenim finansijskim sustavima

Piše: mr. Maja Mirković

 

Pojava velike ekonomske krize u posljednjoj dekadi je pokazala u punom kapacitetu sve nedostatke suvremenog, „zapadnjačkog“ finansijskog sustava – posljedice rasta radi samog rasta su dovele do toga da su se brojne države suočile s bankrotom, a to je pak rezultiralo kolapsom bankarskog sektora, reflektiranog u stečaju velikog broja banaka i finansijskih kompanija, kao i državnim intervencionizmom.

U isto vrijeme, zemlje istoka su, unatoč brojnim političkim previranjima i peripetijama, uspjele da održe ekonomski rast, zbog čega se posljednjih godina kao svjetski ekonomski trend nameće islamsko bankarstvo – kvalitetna alternativa suvremenog finansijskog sustava.

Polazno uvjerenje oko koga se okreću svi islamski koncepti jeste ono da je univerzum stvorio i kontrolira jedan Bog. Islam postavlja jedinstvenu sponu ugovora između Stvaratelja, čovjeka i društva na temelju Božanskog zakona koji izravno utječe na djelovanje različitih društvenih, političkih, ekonomskih i finansijskih sustava. Prema tome, da bi se razumio način na koji se ekonomska pitanja i financijske institucije trebaju organizirati u islamskom sustavu, prvo je potrebno razumjeti prirodu ove povezanosti.   

Ovakva uska, tijesna povezanost religije i ostalih aspekata života se očituje i u razlikama islamskog finansijskog sustava naspram konvencionalnog sustava. Iako oba sustava obavljaju slične alokacije finansijskih sredstava, kao i ulaganja u ekonomiju, ipak se ova dva koncepta suštinski razlikuju u pogledu i načinu poslovanja. Naime, konvencionalni finansijski sustav poznaje dužničke ugovore, tj. dobici i gubici se dijele asimetrično. Dakle, dužnik snosi veći rizik prilikom uzimanja zajma (rizik likvidnosti gospodarstva, ciklusa gospodarstva i itd.), te država osigurava instrumente prisile ili osiguranja depozita koji finansijske institucije potiče na izlaganje prevelikim rizicima. Takav sustav, također potiče stvaranja moralnog hazarda, nastajanje mnoštva asimetričnih informacija kod svih sudionika, te nedovoljnu kvalitetu kontrolu svih sudionika finansijskog sustava.  S druge strane, koncept islamskog bankarstva zasniva se na tzv. islamskoj štednji gde je štediša - investitor. On na kraju poslovne godine, dobija profit u procentu na uložena sredstva srazmjerno procentu profita banke. (U slučaju da banka ostvari gubitak - i štediša ostvaruje srazmjeran procentualni gubitak). Dakle, islamsko bankarstvo daje najmanje jednak (ako ne i veći) značaj i etičko-moralnoj, pa i socijalnoj dimenziji unutar religiozno prihvatljive dimenzije u cilju postizanja društveno prihvatljive distribucije bogatstva (odnosno jednakosti), a u duhu solidarnosti. Pravda i pravednost su ugrađeni u temeljne principe islamskog bankarstva, a proklamrani cilj je ostvariti jednakost u društvu, za dobrobit društva kao cjeline, u duhu učenja islamske religije (kao uostalom i ostalih monoteističkih religija) po kojoj je ostvarivanje „viših ciljeva“ iznad bilo kakve materijalne koristi. 

Lista zabranjenih kategorija u islamu, pa time i u islamskom bankarstvu nije duga, ali je veoma striktna:  prva na listi zabranjenih stvari je kamata (arapski: riba).  Drugu zabranjenu kategoriju predstavlja garar (rizik ili špekulacija). Treća zabranjena kategorija je kocka (majsar). Trgovina određenim dobrima ( baj-al-ina) je također zabranjena. 
Specifičnost islamskog bankarstva se ogleda da ono nije orijentirano isključivo na muslimane, već na sve pripadnike društvene zajednice u kojoj se osnivaju i djeluju takve banke. Tako danas u svijetu nalazimo na oko 325 islamskih banaka, a prva banka u regiji jugoistočne Evrope je Bosna Bank International d.d. Sarajevo koja posluje po principima islamskog finansijskog sustava, te je osnovana 19. listopada 2000. godine, i u potpunosti je orijentirana ekonomskom razvoju i prosperitetu Bosne i Hercegovine u cjelini. 

Međutim, islamske banke se u svom poslovanju susreću sa brojnim izazovima i problemima – od nerazumijevanja same prirode i suštine ovog koncepta, do rizika kod samog osnivanje, no vjerojatno najveći problem je nepostojanje adekvatne pravne regulative pod koje bi se podvela koncepcija islamskog bankarstva, što je naročito izraženo za zemlje europskog kontinentalnog kruga, pri čemu iznimka nije ni Bosna i Hercegovina. Postoje određene inicijative za izmjene propisa koji reguliraju funkcioniranje bankarskog sektora u cjelini, no, u kojem će se pravcu ove aktivnosti odvijati, tek ostaje da se vidi.
 

ISLAMSKO OSIGURANJE – TAKAFUL

Piše: Bea Bunjo

Iako o islamskim finansijama aktivno govorimo tek zadnjih par decenija, temelji islamske ekonomije udareni su mnogo prije osnivanja savremenih finansijskih institucija. Obzirom da se neka načela konvencionalne ekonomije kose sa islamskim načelima, izgradnja finansijskog sistema koji će poslovanje obavljati u okvirima Šerijata je postalo prijeka potreba. Uzimajući u obzir dinamičnost doba u kojem živimo, islamska ekonomija i finansije su se morali jako brzo iz ideje razviti u praksu. Stavljajući u sami centar osnovna islamska načela, islamska ekonomija je proširila djelovanje već postojeće nauke o ekonomiji te ponudila potpuno novi pristup poslovanju. Nakon dugog perioda stagnacije, osnivanje islamskih banaka je „doprinijelo da se točak razvoja islamskog pravnog sistema ponovo počne okretati“. 

Uzimajući u obzir savremene načine poslovanja koje današnja poslovna scena nudi, islamske finansije su morale ići u korak sa vremenom te ponuditi raznovrsne proizvode kako bi odgovorile na sve zahtjeve tržišta. Svaki od proizvoda nosi određene posebnosti i svaki od njih je primjenjiv zavisno od okolnosti i uvjeta poslovanja. Jedan od proizvoda islamskih finansija koji je već duži niz godina prisutan u svijetu je i islamski model osiguranja, tzv. Takaful. 

Promocija solidarnosti

Ime Takaful potiče iz arapske riječi kefele ili kafala, što znači garancija ili uzajamno jamstvo,  tako da je osnovni cilj ovog modela promocija uzajamnog garantovanja i solidarnosti među osiguranicima. Iako po strukturi jako slično konvencionalnom osiguranju, Takaful ima potpuno drugačije ciljeve i suštinu. Dok konvencionalno osiguranje teži isključivo ostvarivanju profita, islamsko osiguranje ima za cilj pružiti finansijsku sigurnost osiguranicima kako bi ih motivisalo na produktivniji rad. U slučaju određene štete, osiguravajuće društvo se obavezuje pokriti nastale troškove iz fonda koji se stvara dobrovoljnim donacijama koje osiguranici uplaćuju. Svaki osiguranik uplaćuje donaciju u razmjeru rizika od kojeg se želi osigurati. Osnovna i možda najveća razlika između islamskog i konvencionalnog modela osiguranja je ta što su osiguranici u isto vrijeme i vlasnici fonda te uz preuzimanje rizika ostvaruju pravo i na profit koji društvo ostvari što nije slučaj sa konvencionalnim osiguravajućim društvima. Osiguranici konvencionalnih osiguranja ostvaruju fiksnu, već unaprijed dogovorenu dobit koja se po islamskim načelima smatra kamatom te nije dozvoljena u poslovnim transakcijama. Sav profit koji ostvari islamsko osiguravajuće društvo je rezultat stvarnih ulaganja sredstava iz fonda što za cilj ima jačanje sektora realne ekonomije. Sredstvima fonda upravljaju menadžeri koji se trude uložiti sredstva na što bolji način. Ova ulaganja ne nose nužno sa sobom i uspjeh tako da osiguranici preuzimaju u potpunosti i sve potencijalne rizike koje određena poslovna aktivnost nosi sa sobom. Poslovanje u skladu sa pomenutim načelima jača pojam društva i zajedništva te ističe da je dobrobit zajednice uvijek ispred dobrobiti pojedinca. Sve poslovne aktivnosti islamskog osiguravajućeg društva moraju biti usklađene sa šerijatskim propisima, tako da kamata, djelatnosti koje su zabranjene poput proizvodnje, prodaje i distribucije alkohola i drugih opojnih sredstava, transakcije koje sadrže visok rizik i visok nivo neizvjesnosti su zabranjene te ne mogu biti predmetom ulaganja i poslovanja islamskih finansijskih institucija. Šerijatski odbor je neizostavno tijelo svake islamske finansijske institucije koje ima obavezu da osigura da su sva poslovanja usklađena sa Šerijatom. 

Fokus na moral i etiku

Već je bilo pomena da Islam daje prednost zajednici nad pojedincima. Razlike između ljudi postoje i uvijek će postojati, ali islamska ekonomija teži da uspostavi ravnotežu te da ne dopusti da jedna strana živi u izobilju dok druga strana nema sredstva ni za osnovne životne potrebe.

Islamske finansije i ekonomija se temelje na principu raspodjele dobiti i gubitka ali i podjeli rizika i odgovornosti. Za razliku od konvencionalne ekonomije gdje u većini slučajeva samo jedna strana snosi gubitke dok plodove uspjeha ubire pojedinac, islamske finansije promovišu bratstvo i suosjećanje sa onima koji su ugroženi. Cilj nije zarada na tuđoj nevolji već ublažavanje posljedica štete i gubitka sa kojim se pojedinac ili društvo suočava. 

Islamsko bankarstvo nije ograničeno samo na muslimansko stanovništvo te osnivanje finansijskih institucija koje posluju u skladu sa Šerijatom ima veliku korist za sve njegove korisnike. Zemlje u kojima muslimani nisu većinsko stanovništvo su prepoznale potencijal koji leži u ovom načinu poslovanja jer ova nauka ne poništava ekonomiju kakvu smo poznavali do danas već je nadopunjuje stavljajući u centar svoga djelovanja moral, etiku i druga načela Islama koja ni u kom slučaju nisu štetna po pojedinca i društvo. Vrlo često se umjesto naziva islamsko bankarstvo koriste termini poput etičko ili moralno bankarstvo što pokazuje šta je suština ove oblasti. 

Postojanje finansijske institucije koja posluje u skladu sa islamskim principima ali i povećana svijest društva su pokazatelji da tržište Bosne i Hercegovine ima potrebu i za islamskim osiguranjem. Osnivanje Takafula bi bila jako bitna karika u razvoju islamske ekonomije na ovom podneblju. 

Investicijski fondovi u islamskim finansijama 

Piše: mr. Muhiba Muratović

Investicijski fond je pravno lice ili zasebna imovina, koje osniva i istim upravlja društvo za upravljanje, na osnovu dozvole koju izdaje Komisija za vrijednosne papire. Investicijski fondovi omogućavaju udruživanje sredstava radi postizanja ekonomske koristi u budućnosti, a posredstvom kojih i mali ulagači mogu ostvariti prednosti ekonomije obima. Fondovi mobliziraju sredstva kako bi ista uložili u potencijalno širok portfolio vrijednosnica. Pojedinačni ili kvalifikovani investitori ulažu višak sredstava u investicijske fondove prvenstveno zbog divrezifikacije rizika, profesionalnog upravljanja, niskih troškova ulaganja i mogućnosti ostvarenja većeg prinosa, u odnosu na investicijske odluke koje bi sami donijeli. Kada ulagači kupuju udjele ili dionice fonda oni stiču indirektno pravo vlasništva u fondu tj u portfoliju kojeg fond posjeduje. 

Postoji nekoliko kriterija na osnovu kojih se vrši  podjela investicijskih fondova, a osnovna podjela na našem finansijskom tržištu je na otvorene i zatvorene investicijske fondove. 

Za zatvorene investicijske fondove je karakteristično da posluju kao dionička društva, pri čemu fond nije u obavezi da otkupljuje dionice od ulagača ili investitora, ali se dionice ovakvih fondova mogu prodati na sekundarnim tržištima po tržišnoj cijeni koja najčešće odstupa od neto vrijednosti aktive fonda. Otvoreni investicijski fondovi su fondovi koji izdaju ili kupuju svoje udjele po neto imovinskoj vrijednosti. Ovakvi fondovi daju mogćnost vlasnicima udjela da u bilo kojem momentu  prodaju svoje udjele fondu, što predstavlja veliku fleksibilnost sa stanovišta ulaska i izlaska u/iz fonda. Dakle, karakteristično za ove fondove je i to da se portfolio ovakvih fondova vrednuje dnevno zbog promjene broja udjela i vrijednosti portfolija fonda. 

Halal dobit 

Fondove možemo podijeliti i prema vrsti vrijednosnih papira u koje ulažu. Tako imamo: novčane, obvezničke, dioničke i mješovite fondove. Nadalje, postoji podjela fondova na uravnotežene i dohodovne fondove, fondove sa aktivnom alokacijom imovine, indeksne fondove, specijalizirane sektorske fondove, partnerske fondove, fondove koji ulažu u nekretnine itd.

Islamski investicijski fond je fond u koji investitori ulažu višak gotovine kako bi se ostvarila halal dobit, striktno prateći šerijatska pravila. Ulagači koji investiraju u islamske investicijske fondove dobijaju certifikate ili dionice kojim se potvrđuje  upis njihovog  uloga. Usklađenost certifikata/dionica sa Šerijatom zavisit će od ispunjenja dva osnovna uslova koji su postavljeni pred islamske investicione fondove: a.) da ulagači imaju pravo na proporcionalno učešće u ostvarenoj dobiti/gubitku fonda; i b.) da fond prikupljena sredstva investira u poslove koji su šerijatski prihvatljivi. Prvi uslov zahtijeva da vrijednosni papiri ulagačima, umjesto fiksnog povrata na njihovu nominalnu vrijednost, donose proporcionalno učešće u ostvarenoj dobiti/gubitku fonda u skladu sa učešćem ulagača u imovini fonda. Drugi šerijatski uslov zahtijeva, da fond svoja sredstva investira u poslove koji su šerijatski prihvatljivi ili da kompanija u koju fond ulaže prikupljena sredstva posluje u skladu sa šerijatskim principima.  Šerijatski zahtjevi u poslovnom odnosu fonda sa ulagačima manje su složeni i jednostvaniji su za primjenu u odnosu na zahtjeve i pravila koja se imaju primjeniti na strani ulaganja od samog fonda. 

Osnovna podjela islamskih investicijskih fondova zasnovana je na portfoliju u koje ulažu takvi fondovi. Islamske investicijske fondove možemo posmatrati i kroz druge kriterije, ili iste one kriterije koje koristimo  kod klasifikacije konvencionalnih fondova. Međutim, kako bi uvidjeli specifičnosti islamskih investicijskih fondova i/ili sličnost istih u odnosu na konvencionalne, nužno je ove prve posmatrati sa aspekta portfolija u koje ulažu takvi fondovi. Osnovnu podjelu islamskih investicijskih fondova na osnovu portfolija dao je  Taqi Usmani Muhammad. Prema navedenom autoru islamski fondovi se dijele na: a.) dioničke fondove; b.) robne fondove; c.) murabaha fondove; d.) idžara fondove i e.) mješovite fondove.

Islamski fondovi koji ulažu u dionice dioničkih društava nazivaju se kapitalni ili dionički fondovi.  Dobit koju ulagači u dioničke fondove mogu ostvariti dijeli se na kapitalnu dobit i dobit ostvarenu po osnovu dividendi. Kapitalnu dobit  fond ostvaruje kada dionice prodaje po tržišnoj vrijednosti većoj od nominalne, dok dividenda predstavlja dio dobiti fonda koja se dodjeljuje vlasniku dionice, tj. dioničaru kao naknada za njegov kapital.  Islamski dionički fondovi slični su društveno odgovornim dioničkim fondovima na konvencionalnom tržištu jer i ovi drugi ulažu u dionice koje ispunjavaju određene kriterije i to u pogledu, okoliša, zdravlja i sigurnosti, politike upravljanja ljudskim resursima, politike zapošljavanja (jednake mogućnosti zapošljavnja), zaštite ljudskih prava i drugih dobrobiti za društvo, prirodni i životinjski svijet i sl. 
Idžara u islamskom pravu znači „dati nešto u najam“. Sa stanovišta islamske jurisprudencije pod pojmom idžare se pojavljuj dva oblika, tako možemo razlikovati iznajmljivanje usluga ili iznajmljivanje imovine. U praksi, fondove koji prikupljaju novčana sredstva u svrhu ulaganja u nekretninine, opremu ili neka druga materijalna sredstva u koja je prema šerijatskim principima poslovanja dozvoljeno ulagati, nazivamo idžara fondovi.  

Robni fondovi 

Kada fondovi prikupljaju sredstva od ulagača u svrhu ulaganja/kupovine šerijatski dozvoljenih  roba, a u cilju daljnje preprodaje roba, onda takvi fondovi nose naziv robni fondovi.

Murabaha fondovi se bave prikupljanjem  sredstava od ulagača, da bi prikupljena novčana sredstva  uložili u kupovinu roba/ proizvoda. Fondovi bi tako kupljenu robu/proizvode dalje prodavali na principu odgođenog plaćanja,  po cijeni koja pored nabavne cijene uključuje i dogovorenu profitnu maržu. Murabaha fondovi su slični robnim fondovima, s tim što ovi fondovi moraju ispoštovati dvije skupine pravila: pravila koja se odnose na kupoprodaju i pravila koja se odnose na murabaha transakcije.  Prema  pravilima za murabaha transakcije fondovi svojim kupcima roba/proizvoda  moraju  otkriti  nabavnu  cijenu robe, te time i maržu koju naplaćuju za odgođeno plaćanje.

Mješoviti fond je vrsta fonda koji predstavlja svojevrsnu kombinaciju svih ili samo nekih  od prethodno navedenih fondova, osnovan sa ciljem da ulaže u različite vrste imovine, tako da se portfolio fonda može sastojati od ulaganja u dionički kapital, ulaganja u nekretnine, ulaganja u robu po spot prodaji ili robu uz prodaju na odgođeno plaćanje. Činjenica, da se portfolio mješovitih fondova sastoji iz raznovrsne imovine, što ukazuje na kompleksnost i poštivanje znatno većeg opsega šerijatskih pravila od strane samog fonda.