Online servisi Finansiranja Štednja Računi Kartice Podrška Islamsko bankarstvo

Piše: mr. Muhamed Emšo

Pojam etika seže u daleku prošlost. Itekako je bila poznata još u vreme Hipokrata, grčkog ljekara iz četvrtog vijeka prije nove ere, tako da je Hipokratova zakletva i danas temelj etičkog kodeksa u medicinskom radu.
Etika je grana filozofije koja određuje razliku između dobrog i lošeg ponašanja, odnosno, postupaka. To je skup moralnih principa koji odvajaju ispravno od pogrešnog. Za etiku možemo reći i da je nauka o moralu. 

Islam, kao sveobuhvatni sistem čovjekovog života, u potpunosti definiše i uređuje sve aspekte ljudskog ponašanja.
Ako bismo htjeli definisati islamski etički sistem, onda možemo reći da je to sistem normi o lijepom ponašanju koji se temelji na vrijednostima islama i islamskoj tradiciji. Vremenom se izdvojila posebna islamska naučna disciplina, ahlak, koja se bavi proučavanjem lijepog ponašanja i lijepih osobina. 
Islam stavlja akcenat na etičke vrednosti u svim aspektima ljudskog života. Razne pojedinačne etičke norme i moralne instrukcije su sadržane u mnogobrojnim kur`anskim ajetima i hadisima, kao temeljnim izvorima islama.

Allah dž.š. u Kur`anu kaže: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete...“ (Ali Imran 110). Također, u Kur`anu stoji: „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje i dobro čini, ...“ (Nahl 90).
Muhammed a.s. je rekao: „Zaista sam poslan da upotpunim plemenite osobine kod ljudi.“ „Zaista su najbolji od vas oni sa najljepšim ahlakom.“
Kad je Džibril upitao Poslanika a.s. o ihsanu (savršenstvu u vjeri), Poslanik a.s. je odgovorio: „Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš jer i ako ti Njega ne vidiš znaj da On tebe vidi.“ Ovaj osjećaj da ga Allah dž.š. stalno posmatra, ne dozvoljava vijerniku da se ponaša suprotno moralnim principima islama, ma gdje da se nalazio.
Ovo vrijedi za sve iskrene vijernike, pa i za one koji se bave biznisom bilo koje vrste. Tako možemo reći da islamska poslovna etika razmatra pitanja dobrog i lošeg u poslovanju gledajući kroz prizmu islamskih vrijednosti.

Halal i haram područja poslovanja

Osnovni princip je dopuštenost stvari. Allah dž.š. je naš Stvoritelj i On najbolje zna šta je ljudima potrebno, šta je za nas dobro i korisno, te s druge strane, najbolje zna šta je za nas štetno i loše, pa su u skladu s tim postavljene i etičke norme u islamu.
Tako Uzvišeni u Kur`anu kaže: „On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio...“ (El- Bekare 29), iz čega se može primijetiti generalni princip dopuštenosti stvari koje je Allah stvorio. Zabranio je od toga samo neke stvari i te zabranjene (haram) stvari su jasno precizirane i definisane u Allahovom zakonu – Šerijatu.
Kada su Allahovog Poslanika s.a.w.s. upitali za loj, sir i krzno, on je odgovorio: „Halal je ono što je Allah u svojoj Knjizi naznačio kao dopušteno, a haram je ono što je On zabranio u Njoj. A ono o čemu On ne govori je afw, oprost i dopuštenje vama.“ U ovom slučaju vidimo da Poslanik a.s. nije htio da se ograniči konkretnim odgovorom za navedene stvari, nego je istaknuo općenitu dopuštenost stvari. Prema tome, dovoljno je da znamo samo koje su stvari haram jer sve ostalo je halal, dopušteno i čisto. 
Princip dopuštenosti nije usko sveden samo na stvari/predmete, već obuhvata i sva ljudska djela, navike i postupke u svakodnevnim međusobnim poslovima (el-muamelat). Izuzetak od ovog pravila su vjerski činovi koji se tiču ibadeta (obreda prema Allahu dž.š.) i oni se mogu vršiti samo onako kako je propisala Objava.
Prema tome, nikakakav ibadet ne može biti legalizovan bez propisa Allaha dž.š., niti nikakav običaj ne može biti zabranjen ako ga Allah dž.š. nije zabranio. 
Ovaj princip opće dopuštenosti u islamu daje ljudima veliku slobodu, što se posebno može iskoristiti za različite inovacije i kreativnosti u poslovanju.  

Zdrava poslovna atmosfera 

Rad i zalaganje je osobina koja mora biti svojstvena svakom čovjeku, jer Allah dž.š. kaže: „Mi smo čovjeka zbilja stvorili da se trudi.” (El-Beled, 4). Islam nas uči da je istinsko bogatstvo u duši, a da je snaga u ruci. Time se pravi jaka sprega izmedju ovo dvoje: snažne ruke i čiste savjesne vjerničke duše. Na toj osnovi islam uvodi čovjeka u svijet poslovanja, učeći savremenog muslimana sljedećem: Ne dozvoli da ti biznis uzme dušu, ali ne dozvoli ni da ti briga o duši uzme zalogaj. Vijernik nikada ne zaboravlja da mu je cilj budući svijet – Ahiret, ali ne zanemaruje ni svoje mjesto i ulogu na ovom svijetu – Dunjaluku. Ta težnja za dobrim na oba svijeta odražava se i stalnim učenjem poznate kur`anske dove više puta na svakom namazu: „RABBENÂ ÂTINÂ FID-DUNJÂ HASENETEN VE FIL-ÂHIRETI HASENETEN VE KINÂ AZABEN-NÂR. Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na budućem svijetu i sačuvaj nas kazne Džehenema.“ (El-Bekare 201)

Korektan i pravedan odnos između poslodavca i uposlenika, nadređenog i podređenog, kao i međusobni odnosu između kolega na poslu su osnova za zdravu poslovnu atmosferu u kompaniji i šire. Zarađivanje ne bi trebalo da uključuje eksploataciju ili teškoće drugih, te treba da bude u skladu sa duhom bratstva i saradnje. Plate radnicima trebaju biti adekvarne njihovom trudu i trebaju biti isplaćene na vrijeme, jer Poslanik a.s. upućuje na sljedeće: „Plati radniku prije nego što mu se znoj osuši.“ Na Sudnjem danu Poslanik s.a.w.s. bit će svjedok protiv onog „ko unajmi radnika i posao od njega primi, a ne da mu njegovu zasluženu nagradu.“ 
Islam nas motiviše da budemo jaki i snažni vijernici, te u hadisu stoji: „Jak vjernik je bolji i Allahu draži od slabog vjernika, a u obojici je dobro.“ S druge strane, ako je vjernik slabašan, islam ga ne šalje na sramnu marginu društva, već ga označava uzrokom pobjede i opskrbe, jer u hadisu također stoji: „Jer doista bivate potpomognuti i opskrbljeni zbog slabih među vama.“  Ovdje kao da se kaže: Allah vam daje pomoć u poslovanju, zato što ste vi od pomoći slabima. Da bi pomogao slabog, pomaže tebe.
Do propadanja temelja ahlaka u poslovanju dolazi u momentu kada čovjekovo suštinsko pitanje u pogledu novca bude - koliko, a ne - kako. Treba znati da cilj ne opravdava sredstvo. Ne možemo činiti haram djela radi ostvarenja nekog moralnog cilja, npr. nadati se Allahovoj nagradi ako dajemo u dobrotvorne svrhe novac koji smo stekli na nepošten i nepravedan način.

Negativnosti koje treba otkloniti ukoliko želimo dugoročni uspijeh su:

  • Pohlepa - Arapska izreka kaže: „Uništio državu da bi napravio tvrđavu.“ 
  • Prevara – Sve tuđe do čega dolaziš prevarom je haram.
  • Nepravda - Nepravda se ne može opravdati „pravom na biznis“.
  • Nedostatak povjerenja – Lopov u svakome vidi lopova.

Povjerenje u poslovanju

Islam poslovnu etiku u ogromnoj mjeri temelji na povjerenju. Emanet – povjerenje je neizostavan dio uspješnog poslovanja. Islam stimuliše pravično partnerstvo u poslovanju. Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Uzvišeni Allah kaže: Ja sam treći s dvojicom ortaka sve dok jedan drugog ne počnu varati, a kad jedan drugog počnu varati, Ja ih napuštam.“
Islam obavezuje trgovca da obznani kupcu sve osobine robe koju prodaje, te da ukaže na sve njene eventualne nedostatke. Time se gradi osnov povjerenja, koji je siguran garant uspjeha u trgovini. Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.: „Nikom nije dozvoljeno da prodaje robu, a da ne objelodani sve o njoj“. „Ako su iskreni i sve iznesu na vidjelo, njihova kupoprodaja bit će blagoslovljena, dočim ako prikriju i slažu, bit će im uskraćen blagoslov u kupoprodaji.“ 
Zato ne smije biti nikakvih nejasnoća ili nesporazuma u ugovorima i dogovorima, a ono što se obeća, dogovori ili ugovori treba dosljedno ispoštovati. Sigurno je da je rejting i ugled kod poslovnih partnera ili klijenata u poslu danas od velike važnosti, a ugled se stiče upravo povjerenjem. 
Ključ zdravog i uspiješnog poslovnog sistema je sadržan u sljedećoj kur`anskoj uputi: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe (emanete) onima koji su ih dostojni povjeravate...”(En-Nisa, 58)

Smijernice poslovne etike u islamu

Zbog nemogućnosti šireg obrazloženja, u nastavku teksta ćemo samo načelno ukazati na još neke smijernice koje proizilaze iz islamske poslovne etike.

  • Islam propagira punu slobodu ekonomskog djelovanja pojedinaca i kreiranje slobodnog tržišta u kome svaki učesnik zarađuje, ali da to bude u okviru granica postavljenih od starne islamskog zakona – Šerijata, kako bi se eliminisala mogućnost nastanka nepravednih i protivpravnih tržišnih radnji u praksi.
  • Kur`an  ne odobrava bilo koju vrstu akcija koje su ili nemoralne ili socijalno neprihvatljive.
  • Naporan rad da se zaradi za sopstveni život i život onih koji su od nas zavisni je visoko cenjen.
  • Potrebno je uložiti najveći napor da se najbolje uradi posao. Božiji Poslanik a.s. je rekao: "Allah voli kada neko od vas radi temeljito svoj posao." 
  • „Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše.“ (Al-Isra' 35.)
  •  Ne smije biti nikakvih nejasnoća ili nesporazuma u ugovorima i dogovorima.
  •  Neophodni elementi ugovora formulisani od strane islamskih pravnika odnose se na 1. ugovorene strane, 2. robu koja je predmet transakcije, 3. cijenu, 4. uzajamni pristanak obje strane na uslove ugovora, pri čemu riječi moraju biti kategorične i nedvosmislene, 5. praktičnu formu ugovora koja se ogleda u tome da kupac isplati vrijednost, a prodavac isporuči robu. Ispisivanje uslova finansijskih ugovora se izričito preporučuje.
  •  Roba ili usluga koja je predmet transakcije mora imati stvarnu ekonomsku vrijednost, tj. mora biti realna.
  •  Ne smije se poslovati s onim što je u islamu općenito zabranjeno (haram), npr. alkohol, svinjsko meso, droga, pornografija, kockanje, kamata, laž, prevara...
  •  Zarađivanje ne bi trebalo da uključuje eksploataciju ili teškoće drugih i treba da bude u skladu sa duhom bratstva i saradnje
  •  Povjerenje, zavjeti i uslovi ugovoreni sa drugim licem moraju se poštovati. 
  • Božiji Poslanik s.a.w.s. prokleo je onoga ko daje mito i onoga ko mito uzima.
  • Božiji Poslanik s.a.w.s. prokleo je čovjeka koji prima kamatu, ko je daje, ko svjedoči i piše ugovor o kamati.
  •  Dijeliti svoju imovinu pomažući druge je veoma značajno i u konačnici povećava vlastiti imetak. „Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti.“ (El-Bekare 245.)
  • Neophodno je davanje zekata, dobrotvorne vjerske obaveze, u tačno definisanom iznosu za tačno određenu vrstu imovine. 
  • Prilikom dijeljenja drugima, neophodno je početi od svojih najbližih, odnosno, izdržavanja svoje porodice (supruga, djeca, roditelji).
  • Posebno je istaknuto pomaganje i milostinja prema rodbini, komšijama, siročadi i siromasima.
  •  Davati i ulagati za opće dobro ljudi (vakuf, razni projekti koji koriste ljudima...) donose trajna dobra djela i sevabe čovjeku i nakon njegove smrti, sve dok se ta dobra koriste.

Na kraju, svaki poslovan čovjek, bez obzira čime se bavio i koliko imetka imao, nikada ne treba zaboraviti sljedeći kur`anski ajet: „Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.“ (Al-Kahf, 46)

Piše: mr. Admir Mešković

Islamske banke se razlikuju od konvencionalnih banaka po svom poslovnom modelu koji podrazumijeva trgovinu, iznajmljivanje i partnerstvo, dok konvencionalne banke prihvataju depozite na bazi zajma i odobravaju kredite na bazi zajma, pri čemu zarađuju na razlici između aktivne i pasivne kamate.  Modeli finansiranja koje koriste islamske banke u svome poslovanju mogu biti bazirani na kupoprodaji (murabeha, selem i istisna), najmu (idžara), partnerstvu (mušareka i mudareba), zajmu bez kamate (kard hasan) itd. U praksi islamskih banaka se u okviru jednog proizvoda vrlo često nalazi kombinacija više različitih modela finansiranja. Na primjer, kombinacija opadajuće mušareke i idžare se koristi kod finansiranja kupovine stanova, selem i istisna se skoro uvijek koriste u kombinacijama sa drugim istim takvim ili različitim ugovorima.

U islamskoj jurisprudenciji, mušareka znači „zajedničko preduzeće formirano za obavljanje nekog posla u kojem svi partneri dijele dobit u skladu sa dogovorenim omjerima, gdje se gubitak dijeli u skladu sa udjelima u kapitalu“. Mušareka je idealna alternativa finansiranju baziranom na kamati, sa dalekosežnim pozitivnim efektima kako na proizvodnju tako i na distribuciju bogatstva u ekonomiji. U slučaju mušareka ugovora između banke i klijenta, banka može zahtijevati različite vrste kolaterala kako bi zaštitila kapital koji je investirala. Može se koristiti i takaful (islamsko osiguranje). Ipak, banka kolateral može koristiti samo u slučaju da je gubitak u poduhvatu nastao namjernom krivicom klijenta.

Venture capital 

Iako se u literaturi navodi kao čisto islamski model bankarstva, u praksi islamskih banaka mušareka je veoma malo zastupljena kada je u pitanju finansiranje poduzetništva. Razlog je činjenica da rizici koje nosi ovakav model ulaganja nisu prilagođeni bankama kao finansijskim posrednicima niti njihovim deponentima, te ih one izbjegavaju kako bi zaštitile deponente ali i dioničare, zaposlenike i sl. Umjesto mušareke koristi se niz drugih manje rizičnih alternativa, uglavnom baziranih na dugu. Deponenti od banaka očekuju sigurnost glavnice i unaprijed poznate prinose na svoju ušteđevinu a to nije svojstvo mušareka investiranja. 

Equity crowdfunding

S druge strane, oblik investiranja koji predstavlja mušareka je na Zapadu veoma dobro razvijen i pojavljuje se u različitim oblicima – najčešće kao private equity i venture capital a u posljednje vrijeme prisutan je i equity crowdfunding. Navedeni oblici finansiranja su bili od krucijalne važnosti za uspjeh današnjih tehnoloških giganata kao što su Facebook, Microsoft, Google, Amazon, Apple...

Tipične faze u finansiranju startupa na Zapadu prvo podrazumijevaju početna „seed“ sredstva prikupljena iz različitih formalnih i neformalnih izvora, zatim „anđela investitora“ i akceleratora. Ukoliko firma preživi narednu fazu, tzv. „dolinu smrti“, biće u mogućnosti tražiti sredstva od venture capital fondova. Podrška koju pružaju venture capital fondovi nije samo finansijske prirode nego je važna i za imidž firme i promociju proizvoda, ohrabrivanje početnih kupaca/klijenata, privlačenje novih talenata, edukaciju zaposlenika itd. Tek nakon nekoliko faza finansiranja od strane fondova rizičnog kapitala, dolazi na red finansiranje bazirano na dugu. U Bosni i Hercegovini spomenutih seed investicija, anđela, akceleratora i venture capital fondova skoro pa i nema (čast izuzecima u nekim od kategorija). Ipak, nije sve u finansijama – većina startupa ustvari propadne zbog lošeg menadžmenta koji se manifestira na različite načine (neadekvatan proizvod, loš tim, nedostatak poslovnog modela, loš marketing, ignoriranje potreba kupaca, loš tajming, gubljenje fokusa, neadekvatna lokacija itd.). Ovo govori da moramo raditi na razvoju menadžerskih vještina, promovirati uvođenje poduzetništva u školama itd. Svega navedenog svjesni su venture capital investitori ali su spremni riskirati, zato se i zovu fondovi rizičnog kapitala.

U našem podneblju, problem je velikim dijelom u nedostatku volje vlasnika malih kompanija da prihvate suvlasništvo investitora u kapitalu svoje firme. Radije biraju bankovne kredite uz osiguranje vlastitom imovinom (koju ne bi trebalo miješati sa osnovanom kompanijom!). S obzirom da većina startupa bankrotira u roku od 3 godine od osnivanja, ljudi tako ostaju ne samo bez firme nego i bez vlastite imovine koju su založili. Islamske finansije imaju rješenje i za ove „naše“ slučajeve, a to je opadajuća mušareka kod koje se investitor postepeno povlači i prepušta kompaniju osnivaču. Zbog toga je potrebno raditi na promociji izvornih modela investiranja koji podrazumijevaju podjelu rizika i profita. Možemo ih zvati islamskim ali i ne moramo.

Piše: Alma Šljivo 

Jedna od osnovnih uloga banaka općenito, pa tako i islamskih, jeste uloga finansijskog posrednika između onih koji imaju višak likvidnih sredstava (štediše) i onih kojima su ta sredstva potrebna. Ta vrsta posredovanja može se vršiti na različite načine i kroz različite vidove poslovnih ugovora.  Islamske finansije razvile su grupu ugovora koji se jednim imenom zovu „Ugovori o posredovanju“.

Ugovor o posredovanju 

U članku koji slijedi bit će riječi samo o jednom ugovoru o posredovanju – wakala ugovor ili zastupanje. Obzirom da se ovaj ugovor najčešće koristi za definisanje međusobnih odnosa banke i štediša (investitora), slijedi  definicija štednje.

Štednja (engl. savings, njem. Ersparnisse, Sparen) je izraz koji se kod nas upotrebljava za novčanu štednju građana, a novčana štednja preduzeća i ostalih institucionalnih sektora naziva se novčanom akumulacijom. U finansijama termin akumulacija označava nakupljanje kapitala, dok se pod novčanom štednjom jedinstveno podrazumijeva nepotrošeni dohodak, tj. razlika između novčanog dohotka i potrošnje u istom razdoblju. Štednja je čuvanje materijalnih dobara ili novca. Provodi se odgađanjem odnosno ograničavanjem potrošnje za određeno vrijeme ili tako što se čuvaju dobra od beskorisnog ili društveno manje korisnog trošenja u odnosu na druge potrebe.

Islam ne preporučuje da novac stoji neaktivan na računima. To je mrtav kapital (kenz), te svaki prihod koji bi eventualno nastao od pukog držanja novca na računu je kamata, ono što je strogo zabranjeno. Stoga Islam preporučuje da se novac aktivira, odnosno investira, pa makar se radilo i o malom iznosu. Naime, kada se i mali iznosi sakupe na jedno mjesto, od njih se može napraviti velika investicija koja će svima: štediši (investitoru), banci (posredniku/investitoru) te korisniku investicije (klijentu banke) donijeti korist koju će, shodno unaprijed sklopljenom dogovoru podijeliti i svi se okoristiti.

Investiranje kroz islamsku banku 

Za sve one koji imaju višak srestava, a posebno za one koji ne žele da uzimaju kamatu,  dobar način za aktiviranje tog viška jeste halal štednja (investiranje kroz islamsku banku). Kako je prethodno navedeno, islamske banke u posredovanju između onih koji imaju višak i onih koji imaju manjak sredstava a imaju korisne projekte i sposobni su da ih realiziraju, mogu koristiti različite forme i različite ugovore o posredovanja. Jedna forma je wakala  (agentura). 

Wakala ugovor predstavlja davanje ovlasti jednoj osobi ili pravnom subjektu da djeluje u naše ime ili kao naš zastupnik. Wakala ugovorom finansijskom zastupniku (wakil) daje se ovlast agencije da obavi određeni zadatak. Tako na primjer možemo naći zastupnika koji će investirati naša sredstva na način na koji mi odredimo. Wakil (agent) djeluje samo kao zastupnik u izvršavanju pojedinog zadatka i prema danim instrukcijama, dakle nema potpunu slobodu korištenja sredstava.

U slučaju ugovora o štednji, između banke i štediša, banka nastupa kao agent (wakil) prikupljaći sredstva od štediša/investitora. Štediše(investitori svoj novac stavljaju wakilu na raspolaganje da ga ulaže pod dogovorenim uslovima. Jedan od uslova može biti npr. da minimalni prihod za investitora ne smije biti manji od određenog procenta, te da je, u slučaju da se to ne može ostvariti, agent  dužan vratiti sredstva štediši/investitoru. Wakil za ovaj posao može  uzeti dogovorenu naknadu.BBI banka nudi ovu vrstu posredovanja na svim štednim računima koji nose naziv wakala štednja. Banka nudi različite vrste wakala štednje: oročena, rentna, otvorena, dječija, hadždž, zekat, štednja sa isplatom minimalnog projiciranog prinosa unaprijed, te multivalutna štednja.

Banka dogovara sa štedišama uslove oročenja koji uključuju vrstu štednje i period oročenja, te se obavezuje da sredstva neće ulagati u projekte koji nose dobit manju od dogovorene, niti u projekte koji nisu halal. Sredstva prikupljena od više štediša Banka ulaže u realne projekte kao što su: stanogradnja, kupovina automobila, kupovina stana, obrazovanje, poljoprivreda i sl. 

BBI Banka, kao wakil, po ugovoru koji je odobren od Šerijatskog odbora ne uzima naknadu za posao posredovanja, ali ugovorom je definisano da ukoliko Banka ostvari dobit veću od dogovorene, višak sredstva zadržava kao nagradu. Otuda Banka investira prikupljena sredstva u poslovne halal projekte koji će joj donijeti prihode veće od onih koje su uvjetovale štediše.
Napominjemo da ukoliko Banka ostvari dobit manju od ugovorene, štediše neće biti na gubitku, jer se, shodno ugovoru, Banka smatra odgovornom i dužna je iz vlastitih sredstava isplatiti obećani iznos.