Islamska finansijska industrija predstavlja jednu od najbrže rastućih privrednih grana na svijetu. Trenutno, širom svijeta, preko stotinu velikih finansijskih institucija isključivo posluje po Šerijatom dozvoljenim principima, dok postoje i institucije koje pored standarnog,  konvencionlanog načina poslovanja, primjenjuju i islamski model. Neke od inovativnih multinacionalnih banaka, kao što su CitiBank ili UMBRO već imaju poslovnice čije je poslovanje  u potpunosti usklađeno sa islamskim propisima.

Mušareka predstavlja vid islamskog finansiranja poslovnih projekata između dvije ili više strana. Učesnici u ovom ugovoru su realni partneri. Partneri ili ortaci zajednički učestvuju u osnivačkom kapitalu i zaradi, prema dogovorenom omjeru. Princip funkcioniranja mušareke jeste da procenat učešća u kapitalu predstavlja omjer i za podjelu zarade ili gubitka. Ovaj model finansiranja nije orginalan, tj. nema uporište u Šerijatu. Zamjerke koje se postavljaju ovom modelu su u tome što je jako nefleksibilan i sredstva se vežu za dug period.

Abu Bakr ibn Maryam je izvjestio da je čuo od Poslanika s.a.w.s. da je rekao: „Vrijeme će sigurno doći nad čovječanstvom u kojem neće ništa ostati od koristi osim dinara i dirhama“ (Ahmed ibn Hanbal). Dana 12. augusta 2010. godine u malezijskoj državi Kelantan, tačno u 11 sati po lokalnom vremenu, uvedene su nove valute: zlatni dinar i srebreni dirham. Ovaj događaj prenijele su mnoge novinske i televizijske agencije, sa naslovima poput „Historijski događaj“ ili „ Najvažnija promjena u muslimanskom svijetu“, itd.

Mnoge zemlje su počele da zaračunavaju svoje devizne rezerve čak i u zlatu. Prvo su počeli da napuštaju dolar a sada i euro. Također, pojedine zemlje, poput Venecuele i Irana, počele su da trgovinu  naftom i naftnim derivatima obračunavaju u eurima, tako napuštajući dolar koji je do tada imao tu funkciju. Moguće je, dakle, da uskoro zlato zamijeni euro.

Islamske banke i finansije u modernom kontekstu pojavljuju se prvo u Egiptu. Napor uložen, prije svega, od strane ekonomiste Ahmeda al Nadžara rezultirao je otvaranjem prve islamske banke 1963. godine.  Mit Ghamr Saving Bank imala je  formu štedionice zasnovane na dijeljenju profita. Banka u svom poslovanju nije naplaćivala kamatu, već je investirala u trgovinu ili industriju, direktno ili u partnerstvu sa drugima, i dijelila profit sa svojim ulagačima. Dakle, funkcionirala je kao štedionica i investiciona institucija, a ne kao komercijalna banka. Takav način bankarstva islamski teolozi su priznavali kao halal i on je bio u skladu sa kur'anskim pristupom.

„O vjernici, ispunjavajte obaveze!“ (EL-Maida,1)
„Ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu zaista odgovarati.“ (El.Isra,34)

Jedna od osobina pravog vjernika, koja se najviše cijeni i čiji značaj dolazi do izražaja u današnjem vremenu i u okolnostima zategnutih međuljudskih odnosa,  je povjerenje i ispunjavanje obećanja. Dok se sa aspekta vjere ugovor između Allaha dž.š. i njegovog roba ogleda u izrazu slobodne volje i poštovanja roba prema svome Gospodaru kroz poslušnost, potpunu poniznost i pokornost, ugovor koji se sklapa između ljudi znači pridržavanje onoga što on sadrži. Prema postulatima vjere kršenje ugovora je grijeh za koji se posebno odgovara, a sankcionirano je i obavezom nadoknade štete navedenoj u odštetnoj klauzuli datog ugovora. Allah dž.š. ne voli ljude koji se ne drže datog obećanja, jer time ne poštuju ni sebe, a ni drugog. „O vjernici zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate.“ (Es-Saff,2-3)