Danas, 25 godina od uspostavljanja prve islamske banke, u svijetu opstoji više od 150 islamskih finansijskih institucija. Države u kojima funkcionišu islamske finansijske institucije su: Albanija, Alžir, Australija, Bahami, Bahrein, Bangladeš, Britanska Djevičanska Ostrva, Bruneji, Kanada, Kajmanska Ostrva, Sjeverni Kipar, Džibuti, Egipat, Francuska, Gambija, Njemačka, Gvineja, Indija, Indonezija, Iran, Irak, Italija, Jordan, Kazahstan, Kuwajt, Libanon, Luksemburg, Malezija, Mauritanija, Maroko, Nizozemska, Niger, Nigerija, Oman, Pakistan, Palestina, Filipini, Katar, Rusija, Saudijska Arabija, Senegal, Južna Afrika, Šri Lanka, Sudan, Švicarska, Tunis, Turska, Trinidad i Tobago, Ujedinjeni Arapski Emirati, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države, Jemen i Bosna i Hercegovina....

Poslednjih nekoliko dekada obilježeno je dramatičnim i čestim promjenama strukture finansijskog sistema, tržišta i institucija širom svijeta. Više razloga je za ovakva kretanja, koja su nepovratno promijenila prirodu finansijskih odnosa i doprinijela razvoju „novog finansijskog sistema“ koji karakteriše: mogućnost posuđivanja većih iznosa finansiranja, mogućnost investiranja utem velikog broja finansijskih instrumenata i mogućnost diverzifikacije izika kroz različite instrumente u svim segmentima ekonomije.

Islamski investicioni fond podrazumijeva zajednički fond u koji investitori ulažu svoj višak gotovine kako bi se ostvarila halal dobit, striktno prateći šerijatska pravila. Ulagači dobijaju dokument koji potvrđuje upis njihovog uloga kao pravo na proporcionalno (pro‐rata) učešće u dobiti koju fond realizira. Dokumenti se mogu nazvati „certifikati“, „dionice“ i sl., ali će njihova šerijatska validnost zavisiti od dva osnovna uvjeta. Prvo, moraju nositi pro‐rata dobit koju fond istinski ostvari (osnovni ulog i profitna stopa ne mogu biti zagarantirani), što znači da ulagači moraju razumjeti da pri ulaganju sredstava u fond mogu očekivati jedino proporcionalnu podjelu ostvarene dobiti, odnosno gubitka fonda. Izuzetak je ukoliko gubitak nastane usljed nehata i zloupotrebe uprave fonda, tada uprava, a ne fond, snosi odgovornost i obavezu zmirenja gubitka. Drugo, akumulirana sredstva u fondu jedino se mogu i moraju investirati u poslove koji su šerijatski prihvatljivi.

U predhodnom tekstu smo govorili o kapitalnom fondu, a u ovom ćemo se osvrnuti na još neke, što ne znači da se samo ti fondovi mogu osnivati u islamskom bankarstvu. Vlasnici kapitala mogu osnovati razne fondove za različite vrste finansiranja, ukoliko je udruživanje nastalo u ime Allaha dž.š. i ukoliko je usklađeno sa Šerijatom.

Imam Ahmed u svojoj zbirci hadisa prenosi da je poslanik Muhammed s.a.w.s. rekao: ˝´Doći će vrijeme kada će se ljudi baviti kamatom!´ Rekoše: ´Zar će se svi ljudi baviti kamatom, Allahov Poslaniče?´ Poslanik s.a.w.s. odgovori: ´Oni koji se neće baviti kamatom bit će poprašeni njenom prašinom!´˝

U mnogim filozofskim, ideološkim i religijskim učenjima, teorijama i pogledima kamata se smatra neprihvatljivim načinom sticanja novca ili imetka uopće. Ukidanje kamate je osnovno „sporno“ pitanje u savremenim diskusijama o islamskom finansiranju ili o islamskoj ekonomiji (a u potpunosti je podržano ostalim principima islama). Najbolji praktični primjer beskamatnog bankarstva je islamsko bankarstvo. To je specifičan tip bankarstva koji pokušava izbjeći zabranu plaćanja i primanja kamate. Islamske banke posluju na bazi podjele dobiti ili pomoću drugih dopuštenih oblika, kao na primjer putem otvaranja transakcijskih računa. Islamsko bankarstvo, još uvijek koncept u razvoju, pruža mnogo načina finansiranja, ali od najvećeg načaja su: murabaha, idžara i istisna. Svaki od ovih načina finansiranja spunjava određene uslove, ali svi počivaju na islamskom principu.

Kako samo ime kaže, islamsko bankarstvo se zasniva na islamu – predanosti i pokornosti Allahu dž.š. Ta predanost i pokornost nije samo u činjenju islamskih obreda (namaza, posta i sl.), već i u cjelokupnom čovjekovom djelovanju, a samim tim i njegovim ekonomskim aktivnostima. Stoga, osim materijalne dimenzije, pri prakticiranju islamskog bankarstva trebamo prije svega biti svjesni i njegove duhovno‐vjerske vrijednosti, a to je pokornost Allahu dž.š., te Njegovo zadovoljstvo i ahiretska nagrada koja za to slijedi. Kada je u pitanju sama ekonomsko–materijalna strana islamskog bankarstva, i nju, kao i sve u život. zako drugo u jednog vjernika, reguliše Allahov dž.šn – Šerijat. On se prije svega temelji na Kur’anu (Allahovoj knjizi) i Hadisu (riječima i djelima Muhammeda a.s.), a zatim idžma’u (konsenzusu uleme jednog vremena) i kijasu (analogiji). Stoga, ne treba biti sumnji u načela i principe na kojima počiva islamsko bankarstvo, jer oni sami imaju utemeljenje u Božijem dž.š. zakonu i Njegovoj uputi.

Za razliku od konvencionalnog bankarstva, gdje je bitna samo dobit, u islamskom bankarsvu su zabranjene sve ekonomske aktivnosti koje su same po sebi zabranjene po Šerijatu, ili su štetne za moralno zdravlje pojedinca ili društva, bez obzira što donose dobit. Kao primjer možemo navesti zabranu finansiranja kockarnica, pornografije, proizvodnje alkohola, svinjskog mesa, itd.
Bosna Bank Iinternational (BBI) strogo vodi računa o tome da finansira samo halal projekte i aktivnosti. Zato je potrebno da klijenti prilože određeni dokument (predračun, ugovor, predugovor i slično) iz kojeg se jasno vidi šta Banka finansira.

Transakcijski ugovori se bave realnim ekonomskim transakcijama iz kojih proizilazi razmjena, prodaja i trgovina roba i usluga. Ove transakcije se zasnivaju na trgovini ili razmjeni. Razmjena može biti izvršena odmah ili sa odgodom, i može biti razmjena robe za robu, robe za novac ili robe sa odgodom plaćanja. Dijele se na: Bay’ (prodaja), Sarf (razmjena) i Ijara, Istisna (prodaja sa pravom korištenja)

Islamsko bankarstvo je dio šireg koncepta islamske ekonomije. Zbog svojih etičkih osnova, za mnoge muslimane to je više od sistema komercijalnih transakcija. Za razliku od konvencionalnog finansijskog sistema koji se fokusirao na ekonomsko/finansijske aspekte transakcija, islamski finansijski sistem ima ulogu da ravnomjerno izrazi etičku, moralnu, društvenu i religijsku dimenziju sa ciljem ostvarenja jednakosti u društvu, a za dobrobit društva kao cjeline.